Leksikon

Jugoturbina

Najveće karlovačko poduzeće svih vremena osnovano 1949. pod imenom Tvornica turbina Edvard Kardelj a ime J. nosi od 1954., nakon što je izdvojena iz sustava vojne proizvodnje. Osnovana je, naime, naredbom generalštaba Jugoslavenske armije, radi potreba ratne i trgovačke mornarice. Isprva je dio proizvodnje bio smješten uz Koranu u Karlovcu (uz slap na kojem je bio Prvi hrvatski mlin na čigre) a 1953. u potpunosti seli na desnu obalu Mrežnice, u novosagrađeni kompleks u Maloj Švarči. Bivša vojna proizvodnja Dizel motora prenesena je iz Bregane.

Od 1977. J je poslovala kao Složena organizacija udruženog rada, od 1989. kao Složeno poduzeće. Likvidacijski postupak okončan je ratnoj 1992. godini. U razdoblju prosperiteta objedinjavala je gotovo svu metalnu industriju karlovačkog područja, bila najveći poslodavac (1987. ima 8770. zaposlenih) i izvoznik. U sastavu J. bili su: Tvornica parnih turbina, Tvornica Diesel motora, Tvornica Pumpi, Tvornica plinskih turbina, Održavanje i remont, Alatnica, Trgovina i inženjering, Selekt, EAB, Impregnacija, MEGO 18. novembri (Gostivar), Tehnoistok (Negotin). U sklopu J djelovao je i Obrazovni centar Marijan Čavić, Institut, Računski centar, Ugostiteljstvo i turizam te Stambena zadruga. Pogoni su se nalazili u Ozlju, Slunju, Drvaru, Gostivaru i Negotinu a predstavništva u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Prištini, Skopju, Berlinu, Münchenu, Pragu, Varšavi, Moskvi, Torontu i Pjongjangu. Slijednici resursa i aktivnost J. su Alstom, Adriadiesel, Croatia Pumpe Nova, Energoremont, Turboteh, Linde, Finvest i dr.

J. je proizvodila parne i plinske turbine, turbostrojeve (turbokrompesore, centrifugalne pumpe), Dieselove motore (brodske, te za stacionarnu i transportnu primjenu), energetsku opremu, birotehniku, automatizacijsku elektroniku i mjernu opremu, opremu za zaštitu okoliša… Prve lopatice za turbine predstavljene su na prvosvibanjskoj paradi 1950. J. je sve više razvijala vlastite tehnologije i obrazovala svoju radnu snagu. Potkraj 1960-tih osnovana je jedinica Istraživanje i razvoj a 1970-tih Institut. Potrebna zvanja srednjeg i višeg stupnja stjecana su u karlovačkom Školskom metalnom centru a od 1960. i Višoj tehničkoj školi. U Karlovcu je djelovao i Nastavni centar fakulteta strojarstva. Veća ostvarenja: termoelektrane Kolubara B i Plomin III, toplane u Zagrebu, Osijeku i Ljubljani, energane u Borovu i Zenici, dizelska centrala Tivat, pumpne stanice i vodovodi u Tuzli odnosno Šibeniku i Beogradu.

J. je imala veliki utjecaj na razvoj grada. U 34 godine sagrađeno je više od 3.500 stanova i kuća, ponajviše u susjedstvu tvornice, naselju Švarča. Naseljavana je radna snaga iz okolice Karlovca, iz redova poduzeća nametala se lokalna politička elita. Slobodno vrijeme organizirano je kroz rad raznovrsni sportskih, kulturnih i humanitarnih sekcija, kao i boravkom u više vlastitih primorskih odmarališta.

***
Jugoturbina 1949. - 1959. Karlovac : Jugoturbina ; Zagreb : Interpublic, 1959.

Karlovački leksikon / ur. Ivan Ott ml. Zagreb : Školska knjiga ; Karlovac : Naklada Leksikon, 2008.

Iz Leksikona

Iz Dokumente

Iz Kataloga

  • 1 - 12 od 118
  • <
  • >